Glavni izbornik
Naslovnica
PSHG events
RI events
Bili smo...
Live!
Kontakt
Tražilica
PSHG učenički forum
Shoutbox
Galerija slika
Linkovi
PSHG na wikipediji
Ankete
Najviše volim ljeto jer...
 
Obljetnica PSHG


Dobrodošli na učenički portal Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci!
Zgrada gimnazije Ispis E-mail
Autor: Theo de Canziani Jakšić, prof.   

ARHITEKTONSKA PLASTIKA I SLIKANE DEKORACIJE GIMNAZIJSKE ZGRADE U SUŠAKU

Kraj 19.stoljeća u srednjoj Europi u graditeljskom je smislu podređen historicizmu kao vladajućem stilu. Upravo je historicizam bio važan potporanj centraliziranom državnom aparatu poput, na ovim prostorima, habsburškoj monarhiji. Za svaku vitalnu državnu instituciju postoji i odgovarajuci neostil. Za parlamente, sudove i željezničke postaje - neoklasicizam, gradske kuće -neogotika, kazališta - neobarok, te spojevi različitih neostilova, dok su učilišta zbog svojih humanističkih temelja građena u neorenesnsnom stilu. Za određenu graditeljsku tipologiju postoje i specijalizirani arhitekti. Za izgradnju škola i bolnica to je projektantsko poduzeće «Bureau fur Schul - und Krankenhausbauten», Ludwiga i Hulssnera, iz Leipziga. Tako je i impozantna građevina Gimnazije u Sušaku izgradena 1896. godine u stilu talijanske neorenesanse njihovo djelo. Svoj izvorni izgled zgrada učilišta mijenja 1913. godine kada je sušački graditelj Franje Matkovića ne nalazimo u brojnim domaćim i reklamama i izvješcima o arhitektima i graditeljima - poduzetnicima iz tih godina. No, možemo pretpostaviti da je zbog značaja i zahtjevnosti zahvata koji mu je povjeren, ipak bio cjenjeni majstor. Sredinom travnja 1914. godine Franjo Matković posao u cijelosti dovršava te, uz potporu tehničkog izvjestitelja Kraljevske Kotarske oblasti Sušak inžinjera Jurija Chvalu, «predaje ključeve» svih dograđenih prostorija Gimnazije ravnatelju M. Marušicu.

Ornament na zgradi

Kada je riječ o realiziranoj zgradi, valja pojasniti da se već u prvobitnom projektu odstupilo od originalne zamisli. Neke pojedinosti zbog velikih troškova nisu izvedive ili su zamijenjene. Umjesto ostvarene željezne ograde predviđa se, primjerice, kamena balustrada; na zidovima stepeništa te velike dvorane – aule osmišljaju se nikad izvedeni frizovi i zidne slikarije. Osim toga, na sjevernom pročelju građevine predviđena bifora «Fiorentina» također nije ostvarena, a ona bi kao visoko vrijedan i različit element ublažila jednolično nizanje prozorskih otvora. Vecina graditeljskih radnji iz 1896. godine ipak je odraz detaljno razrađenih planova; to se odnosi na drvenariju i bravarske radove, postojece ograde od kovanog željeza, prozore, stepeništa te, do danas neiskorištene, tzv. gips zbirke u vestibulumu zgrade. Možemo, dakle, utvrditi da se radi o Gesamtkunstwerku na visokoj razini.

Ornament na zgradi

Od dekorativnih elemenata na pročelju i unutrašnjosti zgrade, osim navedenoga, prisutna je, (premda u mnogim slučajevima djelomicno devastirana), arhitektonska plastika. Radi se o dekoracijama koje monumentaliziraju i stilski nadopunjuju arhitekturu, a njihova raznolikost dokazuje visoku estetsku svijest projektanata Ludwiga i Hulssnera. Tako nalazimo više vrsta voluta, kartuše za grbove, maskerone, trokutaste i polukružne zabate iznad prozorskih otvora, triglife, konzole, girlande, jakovske kapice kao zidni ornament i kao dopunu zidnoj niši, stupove, polustupove te razlicite kapitele. Većina ove arhitektonske plastike je planirana i posebno crtana za klesare koji su je prema nacrtima i realizirali. Kako je zgrada 1913./14. godine dograđena, ne zna se da li je dekorativna plastika iz 1896. godine samo prenesena na dozidani kat ili je rađena nova.

Osim dekorativne plastike u autorski rad Ludwiga i Hulssnera ulazila je i ostala unutarnja oprema zgrade, primjerice, podovi. Vecinom je to terrazzo u tri boje sa stiliziranom florealnom ornamentikom, obrubljen grčko – antičkim meandrom ili geometrijskim ornamentom.

Na posljetku dolazimo do slikarnih dekoracija. Danas se preostale dvije, (možda ih je bilo više), nalaze na stropu vestibuluma i stropu trećega kata. Fresco dekoracija na stropu vestibuluma zgrade uokvirena je teškim bijelim stucco okvirom koji je predviđen već u nacrtima zgrade iz 1894./95. godine. Okvir je kompleksan te ga možemo podijeliti na nekoliko dijelova. Vanjski dio okvira je pravokutnik koji zatvara čitavu kompoziciju, dok se unutarnji dio sastoji od središnjeg razvedenog ovala, u uglovima akcentuiranog s četiri nepravilna trokuta. U ovalu je fresco dekoracija s figurativno – vegetabilnim motivom, no njenim najvećim dijelom prevladava svjetloplava površina s vidljivim kasnijim premazima. U četiri trokuta ponavlja se vegetabilni ornament, ali stiliziran i višebojan, a svojim kolorističkim i stilskim karakteristikama odgovara dekoraciji na stropu stepeništa trećeg kata.

Na stropu trećega kata i stepeništa velika dekorativna freska rađena al secco tehnikom podijeljena je na središnji pravokutnik profiliranih rubova te uže pojaseve koji se od njega spuštaju do takoder profiliranog korniša s konzolicama. Slikarija je i koloristički u stilskom jedinstvu s preostalim dekorativnim sadržajem zdanja te ima donekle «manirističku» gamu boja. Medu njima izdvajamo: crvenoljubičastu, ciklamaljubičastu, žutu, svjetloplavu, bazaltplavu, tamnu i svijetlu zlatnu, narančastu, karmin, i otrovno zelenu. Ključni elementi središnje dekoracije nalaze se u kutevima i uz rubove pravokutnika. Rijec je o citavome spletu lepeza, dragulja, mnogobrojnih biljnih stilizacija i neobičnih animalnih konpilacija, raznolikih posuda s girlandama cvijeća i voća te krilatim glavicama dječaka uklopljenim u razlicite kartuše. Od njih se pružaju ornamentalne trake koje se križaju u središnjoj «rozeti» sazdanoj od lisnatog vijenca. Opisani figurativni elementi polaze od grotteschi, rimski – antičkog motiva pomodnog u renesansi koji, u ovome slučaju, tvori potpuno novi dekorativni sklop. Naime, u neobičnim kombinacijama ne nalazimo simboliku prisutnu u njihovom izvornom obliku vec, prije svega, dekorativnu ulogu podredenu neostilskim obilježjima zdanja. Grčki meandar s pozlatom te središnja rozeta, koja se kao paukova mreža zrakasto širi, upućuju i na secesiju koja je takoder interpretirala klasične motive te se može reci da je slikarija (nastala vjerojatno 1914. godine) radena u potpunom suglasju s duhom vremena. Kako je ovaj rad pored stropne freske u vestibulumu, visoko vrijedan estetski sadržaj gimnazijske zgrade u Sušaku, smatramo da zaslužuje daljnje istraživanje kako bi se otkrio njegov autor te postavio na pravo mjesto u domeni dekorativne umjetnosti s početka 20. stoljeća u Rijeci i Sušaku.


 

Najbolji preview
O gimnaziji
Povijest gimnazije
O zgradi gimnazije
Gimnazijska baština
Klub gimnazijalaca
Gdje se nalazimo?
Upisi u školu
Popis profesora
Popis učenika
Naši izleti
Projekti škole
Radni materijali
DRŽAVNA MATURA
DUH ASIZA ŽIVI
Statistika
Gostiju online: 8
Posjetitelja: 230134
PSIHOLOG ODGOVARA
Bookmarkajte nas
 
 
 
Knjižnica predstavlja