|
MUZEJSKE ZBIRKE GIMNAZIJE
Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci ove godine obilježava značajnu obljetnicu svog postojanja i školstva na ovim prostorima - 380 godina kontinuiranog djelovanja i obrazovanja te 111 godina preseljenja Gimnazije u novoizgrađenu zgradu na Sušaku, u koju se Kraljevska velika gimnazija riječka preselila koncem mjeseca ožujka 1896. godine i nastavila svoje djelovanje do današnjih dana. O značenju i radu školske ustanove, s najdužom tradicijom u našem kraju i jednoj od najstarijih u ovom dijelu Europe, svojim djelovanjem govore generacije učenika i profesora među kojima je veliki broj znamenitih osoba iz kulturne, političke, znanstvene povijesti Hrvatske i srednje Europe. Bogatu 380. godišnju povijest Gimnazije pripovijedaju i o njoj svjedoči i vrijedna i raritetna školska baština - zbirke knjiga, starih i unikatnih učila koje Gimnazija posjeduje, a danas i brižno čuva u svojim prostorima, te opsežan školski arhiv. Stoga o 380 rođendanu Gimnazije otvoramo vrata škole – muzeja, postavom Muzejske zbirke gimnazije, s namjerom da trajno svjedoči o tradiciji školstva i kulturi ovog podneblja, a istovremeno nađe i primjenu u modernoj nastavi. Ravnateljica Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci Đudita Franko, prof. GIMNAZIJSKA BAŠTINA
Riječka gimnazija sa svim svojim inventarom 1896. godine seli u novu palaču Gimnazije na Sušaku. No, inventar koji dolazi u novu zgradu treba smjestiti u prostor i novi adekvatni namještaj. Već pri arhitektonskom projektiranju zgrade od 1893. godine arhitekti Ludwig i Hülssner morali su misliti na prostor i novi namještaj prema potrebama gimnazije. Svojom poslovnom urednošću to su i ostvarili. Uz kabinete nalaze se ostave te veliki broj stilskih ormara iz drveta i stakla u koje su se smjestile stare zbirke fizike, kemije (geologije), biologije te knjižnice i arhive. I danas u nastavnom procesu i školskoj svakodnevici vidljiv je taj namještaj, u njemu zbirke učila i drugog edukacijskog materijala, knjiga i dokumenata kako bi nas profesore i učenike podsjećao na generacije koje su protekle, na antikne zbirke, a danas školski muzej, ali i primjenu u modernoj nastavi, jednom riječju, na tradicijom postojanja stečenu jedinstvenu gimnazijsku baštinu. Theodor de Canziani Jakšić, prof.
|