1627. godine u Rijeci, na Grivici kraj katedrale sv. Vida, isusovci su započeli s gimnazijskim obrazovanjem. Od toga povijesnog trenutka, kroz različite društvene, političke i državne okolnosti, promjene naziva, mjesta djelovanja i organizacijskih oblika, kontinuitet gimnazijskog obrazovanja nije prekinut sve do današnjih dana.
Upravo Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci svoju povijest prati od tog 23. studenoga 1627. godine, jer postoji jasan povijesni kontinuitet ustanove kroz gotovo četiri stoljeća – od Isusovačkog kolegija i tadašnje gimnazije, preko svih kasnijih organizacijskih i društveno-političkih promjena, do današnje Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci.
Mijenjali su se prostori u kojima se nastava održavala, mijenjali su se jezici nastave, uprave i države, mijenjali su se nazivi škole, ali nije prestajala temeljna obrazovna djelatnost – gimnazijsko obrazovanje mladih generacija. Ta činjenica je ono što našu Gimnaziju čini ustanovom iznimne povijesne važnosti i jednom od škola s najduljom neprekinutom tradicijom gimnazijskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i širem srednjoeuropskom prostoru.
No, život naše Gimnazije nije bio lišen iskušenja. Društvene i političke mijene druge polovice 19. stoljeća snažno su utjecale na njezin život i djelovanje. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine Rijeka dolazi pod ugarsku upravu, a politika mađarizacije postupno zahvaća sva područja javnog života. Kraljevska hrvatska velika gimnazija u Rijeci tada postaje jedan od posljednjih bastiona obrane hrvatstva, hrvatskog jezika i nacionalnog identiteta.
Pripreme za njezino ukidanje započele su već osamdesetih godina 19. stoljeća. Godine 1881. škola je preseljena u palaču Adamich–Giacovcich na riječkoj Fiumari, a prijetnja ukidanjem postajala je sve stvarnija. Ipak, zahvaljujući povijesnim okolnostima, ali i velikom zalaganju tadašnjeg predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, dr. Izidora Kršnjavija, pronađeno je trajno rješenje.
Tako se 1896. godine, nakon 269 godina djelovanja, Gimnazija sa svoja 354 učenika, cjelokupnim učiteljskim zborom i ravnateljem Franjom Kresnikom na čelu, preselila u novoizgrađenu palaču na Sušaku, koju su projektirali Ludwig i Hülssner. U toj zgradi, koja je i sama postala važan dio identiteta škole, Gimnazija djeluje i danas.
Bogatu povijest škole i danas svjedoče vrijedne i raritetne zbirke knjiga, stara i jedinstvena učila, bogata prirodoslovna i nastavna baština te opsežan školski arhiv. Posebno mjesto zauzima spomenička biblioteka Gymnasiana, čija je vrijedna zbirka prepoznata i zaštićena kao kulturno dobro Republike Hrvatske.
O značenju Gimnazije, govore i životi njezinih učenika i profesora. Kroz njezine su učionice prošle generacije ljudi koji su ostavili dubok trag u kulturnom, znanstvenom, političkom i društvenom životu Hrvatske i Europe.
Među njima su bili Joseph Lorenz von Liburnau, Janez Trdina, Fran Kurelac, Ivan Dežman, Eugen Kumičić, Rikard Katalinić Jeretov, Antun, Ivan i Matija Mažuranić, Matko Laginja, dr. Viktor Ružić, Drago Gervais, Andrija Rački, Janko Polić Kamov, Ivan Zajc, Antun Motika, Vladimir Nazor, Ivan Kobler i mnogi drugi.
Posljednje velike promjene dogodile su se devedesetih godina 20. stoljeća, kada je škola dobila današnji naziv – Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci.
Naša „Sušačka“ nije samo škola bogate prošlosti. Ona je živa zajednica učenika i zaposlenika, prostor znanja, stvaralaštva, istraživanja i umjetnosti. To je škola koja čuva uspomenu na gotovo četiri stoljeća svoje povijesti, ali istodobno stvara vlastitu budućnost.
U Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci provode se suvremeni gimnazijski programi opće, jezične i prirodoslovno-matematičke gimnazije kao i umjetnički program plesač klasičnog baleta i suvremenog plesa.
© 2026. Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci.|Izrada i održavanje: iStudioDesign
